XI. gimnazija Zagreb

PROJEKT  HARMONIJA JE ZAKON – ISTRAŽI I POKAŽI!

Tijekom školske godine 2022./2023. u XI. gimnaziji provodili smo projekt

                                    Harmonija je zakon – istraži i pokaži!

Cilj je projekta bio:

• polazeći od učeničkog iskustva, znanja i doživljaja, temom “harmonije” (red, sklad, ravnoteža, ritam, ljepota u čovjeku i prirodi) povezati nastavne predmete i osvijestiti kako se međusobno nadopunjuju i prožimaju ocrtavajući smislenu i cjelovitu sliku svemira i čovjeka, podvrgnutih objektivnim zakonitostima, pri čemu je harmonija temelj optimalnog funkcioniranja;
• pomoći učenicima shvatiti kakve posljedice i odgovornosti nosi čovjek s obzirom na slobodnu volju, izazove i mogućnosti ostvarenja te harmonije u vlastitom životu i u zajednici;
• primijeniti stečena znanja i iskustva na stvaranje novih navika i stilova života radi očuvanja zdravlja, za osobni razvoj, zadovoljstvo i odgovorniji osobni i društveni život;
• osvijestiti istinsku ljepotu i čudesnost dara života;
• istraživanjem potaknuti intelektualnu znatiželju i želju za stjecanjem spoznaja u raznim područjima znanosti i umjetnosti te istraživački duh;
• razvijati zapažanje, logičko mišljenje, kreativnost i komunikacijske vještine;
• promicati i njegovati govornu kulturu i kulturu javnog nastupanja;
• sjecati dublji i sveobuhvatniji pogled na stvarnost.

Projekt je obuhvatio većinu nastavnih predmeta, a sudjelovali su profesori s odabranim učenicima te obradili temu harmonije sa stajališta svoga predmeta:

Hrvatski jezik – Sandra Gabrić Primorac, prof.

(Vita Lencur, 2.a, Ema Sertić, 2.a, Lorena Tomić, 2.c, Dunja Polonji, 2.c, Lana Cvetić, 2.c, Paola Matea Miletić, 2.c, Sara Kovač, 2.c)

Matematika – Vlatka Arhanić, prof.

(Lucija Bajić, 4.c, Grigor Stojaković, 4.c)

Fizika – Renata Borovec, prof.

(Katarina Klepo, 3.b, Maria Dubravac, 3.c, Dolores Šagud, 3.c, Mara Zadro, 3.c, Petra Kušter, 3.b, Lana Čurla, 3.c, Klara Lažeta, 3.b, Ivona Ćuzić, 3.b)

Biologija – Mirjana Kežman, prof.

(Nika Krtolica, 3.b i Tara Srzentić, 3.a)

Kemija – Višnja Stockinger, prof.

(Lucija Copić, 4.c, Tara Bogdanović, 4.c, Dora Vukojević, 4.c i Lara Milanović, 4.c)

Psihologija – Lidija Kos-Bzik, prof

(Lucija Tomljanović, 3.c, Iskra Polonijo, 3.c)

Tjelesna i zdravstvena kutura – Goran Berić, prof.

(Lucija Bajić, 4.c)

Filozofija i Etika – Stjepan Arnuš, prof.

(Lucija Tomljanović, 3.c, Iskra Polonijo, 3.c)

Likovna umjetnost – Nataša Babić-Bogdanić, prof. 

(Katarina Nika Rizvić, 3.b, Leopold Futivić, 1.c, Tonka Dešić, 1.c

Toni Sancho Janicki, 1.c)

Glazbena umjetnost – Igor Galić, prof. 

(Maja Niković, 3.c i Maja Juranović, 3.c)

Informatika – Gabrijela Budimir – Šoško, prof.

Voditeljica projekta: Matija Grgat, knjižničarka

U okviru projekta bila su organizrana sljedeća predavanja:

31. siječnja 2023. Utjecaj tjelesne aktivnosti na mozak (dr.sc. Goran Sporiš, profesor s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu)

4. travnja 2023.  Zdravi život  (Domagoj Penava, kondicijski trener)

4. travnja 2023.  Harmonija života – nutritivne smjernice i tjelovježba  (Edin Hadžić, prof. biologije i kemije i Robert Kovačev, prof.  tjelesnog odgoja)

10. svibnja 2023.  Psihološke osnove boli  (dr.sc. Dragutin Ivanec, profesor psihologije s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu)

15. svibnja 2023.  Koja nam je korist od književnosti  (dr.sc. Sanja Nikčević, teatrologinja i kazališna kritičarka, sveučilišna profesorica u miru)

Također smo posjetili predavanje:

Medicina koja liječi: Psiho-neuro-endokrino-imunologija (dr. sc. Vida Demarin, akademkinja, spec. neuropsihijatrije i Sanja Toljan, dr. med., spec. anesteziologije, reanimacije i intenzivnog liječenja) na Znanstvenoj tribini Eppur si muove, Gradska knjižnica, Starčevićev trg 6, 26. listopada 2022.)

U okviru projekta provodili smo program Život je dar, prema knjizi Život je dar: Mala knjiga puna čuda, grčkog poduzetnika i motivacijskog govornika Stefanosa Xenakisa i argentinskog psihoterapeuta i pisca Jorgea Bucaya Ispričat ću ti priču te pisali dnevnik zahvalnosti, nastojeći osvijestiti ljepotu života i važnost zahvalnosti za unutarnju snagu i odnose s drugima. Posebno smo istražili dobrobiti zahvalnosti u osobnom razvoju i utvrdili njezinu veliku vrijednost. Također smo proveli istraživanje o utjecaju tjelesne aktivnosti na mentalno zdravlje među učenicima XI. gimnazije. Osim predavanja i prezentacija učenici su radili plakate, oslikavali zidove, izrađivali reljefe zgrada i kaširano cvijeće te glazbene instrumente tražeći i stvarajući harmoniju.

Zaključak:

Iako je naše istraživanje bilo ograničeno na vrlo uska područja i samo neke teme unutar pojedinog predmeta, omogućilo nam je jasan uvid u zakon harmonije i težnju prema njoj u svemu čime smo se bavili. Svijet je uređen po zakonima – zato i ima stabilnost,  zato je moguće istraživati ga i uočavati te zakonitosti i njihove posljedice.

Grčki naziv za svemir glasi kozmos, a znači red, poredak, ukras, ono što je suprotno kaosu.

Znamo to na intelektualnoj razini, ali važno je zapažati taj poredak kako ne bismo u kaotičnosti svijeta izgubili iz vida te istine.

A kad se trudimo zapažati, onda vidimo i zadivljujuću povezanost svega. Od biologije – koja proučava temelje života (DNK, stanicu, ustroj, funkcioniranje organizma…), preko kemije s kojom je povezana  (kemijski procesi u organizmu i izvan njega) do fizike  (harmonija svemira). Postaje nam, primjerice, jasna veza između tjelesne aktivnosti, pravilne prehrane, dostatnog sna, smislenog života i rada na sebi kao puta do optimalnog funkcioniranja, boljeg zdravlja te osjećaja harmonije i sreće. Nerarazdvojna veza između tijela i duše (psihe) sve se snažnije ocrtava. 

Nisu li živci i živčani impulsi naša unutarnja električna  instalacija s osobitim biološkim elektroničkim uređajima i elektranama koje su pak povezane s čovjekovim duševnim (psihičkim, mentalnim) i duhovnim dimenzijama, o kojima govore etika (načela moralnog ponašanja), književnost, filozofija, religija, glazbena i likovna umjetnost, a psihologija povezuje i proučava jednu i drugu skupinu: biološke temelje i duševnu nadogradnju? Pozitivna psihologija naglašava pravilo da nas do uspješnijeg i ispunjenijeg (smislenijeg), ali i zdravijeg života vode pozitivni, optimistični pogledi, pozitivne misli i osjećaji. Poznato je da nas harmonija, ljepota i dobrota uzdižu i šire nam srce, a kaos, ružnoća i zlo ometaju u napredovanju, sužavaju misao, čine nas depresivnima i donose nemir, poremećaj homeostaze i bolesti. Time govor o vrlinama i izgradnji karaktera kao temelju osobne i društvene harmonije dobiva svoj pravi smisao i unutar pozitivne i humanističke, ali i socijalne psihologije (npr. Jonathan Haidt: Hipoteza o sreći: Traženje suvremene istine u drevnoj mudrosti, Zagreb: Medicinska naklada, 2014.). Ne čudi to s obzirom da je psihologija proizišla iz filozofije, a ona je proučavala i načela sretnog života i pitanje duše, a sintezu obiju dali su veliki književni umjetnici poput Dantea, Cervantesa, Shakespearea, Dostojevskog...

Iz čovjekova uma, vođena osjećajem (znatiželjom), maštom i razumom koji je sposoban apstraktno misliti, potekla je potraga za znanjem o  sebi i svijetu, a matematika se pokazala kao  temeljna i neizbježna podloga znanosti, tehnologije i umjetnosti (glazba, slikarstvo, arhitektura) pa se podrazumijeva da je važna i u eksperimentalnoj psihologiji. Ali iz čovjekova srca potiču intuicija, osjećaji, čežnje, strasti koje daju pogonsko gorivo razumu i koji nisu ništa manje važni, a koje nikakav znanstveni aparat ne može izmjeriti  (mržnju, ljubav, sebičnost, altruizam, unutarnji mir, grižnju savjesti) pa ipak njihove posljedice možemo vidjeti u praktičnom životu.

Tako su znanost, intelektualna snaga, racionalni pristup svijetu bili osnova za materijalni razvoj Zapada, ali zanemarivanje istina koje se tiču duševnih i duhovnih aspekata: ljudske nutrine, intuicije, duše, umjetnosti, doveli su ga u neravnotežu i disharmoniju iz koje može izići samo integracijom obiju svojih dimenzija.

Proučavajući svijet oko sebe, grčki su filozofi otkrili da su zakonitosti harmonije, sklada i ljepote u matematičkoj prirodi, koja je u podlozi svega. Tako se proporcija zlatnog reza, pronađena u prirodi i u mjerama čovjekova tijela, koristila u likovnoj umjetnosti, također i kao osnova za proporcioniranje uzvišenosti hrama, važne građevine staroga vijeka, čiji su tlocrti i pročelja većinom određeni zlatnim pravokutnikom. Time se izražava metafizička harmonija, a ona je za njih bila odnos čovjeka i svemira s hramom kao vezom, koji je bio razmjerna sredina među njima.

Od Pitagorine ideje da je harmonija svemira sazdana po muzičkim glazbenim omjerima, s brojem kao elementom svega,  preko Keplerovih harmonija svijeta do najnovijih otkrića supersimetrije genetskog koda (otkriće hrvatskih znanstvenika!), sve govori o skladu i dubokoj povezanosti u makro i mikro svijetu pozivajući nas na istraživanje tog sklada i njegova smisla. Miroslav Radman, molekularni biolog, genetičar, kaže u emisiji „U svom filmu”: Volio bih kad bi multidisciplinarna znanost mogla pronaći metriku za sklad… da možemo kvantitativno mjeriti nivo sklada… ne samo u muzici, nego u bilo čemu… Zdravi smo jedino ako je sve usklađeno…

Nije li onda neophodna i u obrazovanju naša potraga za skladom koji su znanstvenici, umjetnici, filozofi, psiholozi, terapeuti, kreativci svih vrsta do sada otkrili?

Pitagorejci su držali da glazba dušu čisti putem harmonije, a koliko su Grci cijenili moć glazbe govori ova Platonova misao: Glazba daje dušu svemiru, krila umu, let mašti i život svemu što postoji. Za Platona je glazba bila osnova obrazovanja jer ritmom i harmonijom prodire u dušu i čini je plemenitom. Suvremena znanost potvrđuje njezino ljekovito svojstvo (terapija glazbom), koje smo svi  barem jednom osjetili, a mi smo u sklopu projekta proveli testiranje u kojem smo ocjenjivali djelovanje različitih melodija na naše emocije i zaključili da je mozak „programiran” za harmoniju – prepoznaje ju i nagrađuje dopaminom, endorfinom, seratoninom – hormonima zadovoljstva. Dobra glazba djeluje gotovo magijski – budi i podiže naše duševne snage. Što onda čini loša glazba, nije teško zaključiti.

Poznato je da psihologija drži Dostojevskog, najboljeg poznavatelja ljudske duše među književnicima, svojim pretečom, da je jedan književnik prvi upotrijebio riječ psihologija (Marko Marulić, otac hrvatske književnosti, u izgubljenom djelu Psihologija, o naravi ljudske duše (Psichiologia de ratione animę humanę)), da se Freud služio mitovima izučavajući ljudsku psihu, a Jung proučavao snove i mitove pa otkrivao arhetipove – slike koje postoje u našem kolektivnom i individualnom nesvjesnom umu. Sve je to vrlo logično ako znamo  da književnost od svojih početaka priča o svijetu i ljudskoj duši, a duša je slavenska riječ istoznačnica psihi, čije je podrijetlo u grčkom jeziku. Uostalom i  pojam harmonija dolazi iz grčkoga, a znači spajanje, povezivanje, sjedinjavanja različitih ili suprotstavljenih stvari u jednu cjelinu, a u grčkoj mitologiji božica Harmonija, kći Aresa i Afrodite, boga rata i boginje ljubavi i ljepote, postala je kasnije simbol kozmičke ravnoteže. A ravnoteža (umjerenost) bila je oduvijek ljudski ideal za dobar život.

Čovjekova priroda (narav) ima stalna obilježja koja su iskustveno i intuitivno zapažali ljudi svih razdoblja  i na svojoj razini izrazili svojim načinom mišljenja (slikovno, pojmovno). Jedno od njih je neprestana borba da bi se doseglo ravnotežu, mir, zadovoljstvo, sreću, smisao. Veliki su junaci epova (Gilgameš, Odisej) prastari primjeri takvog nastojanja koje književnost stoljećima oslikava preko svojih junaka. Današnji čovjek postane svjestan te borbe, kao i svih sastavnica svoga bića i njihove međusobne isprepletenosti i uvjetovanosti, povezanosti i jedinstva,  uglavnom težim putem – kroz bolest, patnju, bol – učeći snagu bioloških i kozmičkih, tjelesnih i duhovnih zakona koje je u svojoj zaslijepljenosti previdio i kršio. Time i patnja postaje smislena, bol koristan, bolest katarzična.

Zato smo se bavili ovim temama kako bismo barem osvijestili postojanje znanja i mudrosti što su je baštinila stoljeća prije nas o povezanosti kozmičkih zakona s čovjekom i njegovim životom. Ona nam zajedno sa suvremenim znanstvenim spoznajama mogu pomoći u boljem odnosu prema prirodi, sebi i jednih prema drugima.  

Gravitacijsku silu opisuje univerzalni zakon po kojem se međusobno privlače bilo koja dva tijela od sitnih čestica do planeta, sila privlačenja vlada u svemiru držeći na okupu sustav. Takva sila vlada i među ljudima, kada su joj otvoreni. Čovjek može izabrati graditi harmoniju otvarajući se toj sili koja se zove LJUBAV, ili razarati sebe i svoj svijet mržnjom i ratovanjem.

Možda je Dante Alighieri – pjesnik i mistik iz davnih stoljeća – bez pomoći tehnologije, iskustvom i intuicijom, zaista vidio istinu o harmoniji koju smo pokušali istražiti u našem projektu, kad je zapisao na kraju svoje Božanstvene komedije svoju viziju: 

Visoku maštu izda tu umijeće;

Al pogna želju i volju da jezde,

Kao što kotač jednako se kreće,

Ljubav što giba sunce i sve zvijezde.

          (33. pjevanje  97-145)

U tom smislu, čovjek je ključ rješenja problema, kao biće sa slobodnom voljom, moralnošću, razumskom i intuitivnom spoznajom te samospoznajom i kreativnošću. O njemu ovisi kako će svijet izgledati. A može ga mijenjati  toliko koliko sebe promijeni u skladu s univerzalnim zakonom ljubavi.

Dio onoga što smo proučavali nalazi se u prezentacijama koje su predstavljene u sklopu projekta, a neki trenuci zabilježeni su na fotografijama kao i kreativni uradci naših učenika.

                                                                          Matija Grgat, knjižničarka